Ermin Basic British-Bosnian Author

Prva pjesma “Korijeni i stablo” i fotografija mog kolaža posvećena za selo Jugovići kod Gacka BiH (prezime Jugo moje nene). 

2022 godine napisana.

Druga pjesma “Lastva (selo Bašići)” posvećena za selo Bašići kod Gacka BiH (moje prezime Bašić).

Fotografija mene u sufijskoj džamiji u Londonu.

2023 godine napisana. 

Treća pjesma “Konji i krave” posvećena za selo Plana kod Bileće BiH (prezime Avdić moje pranene).

Fotografija Avdićeve džamije. 

2024 godine napisana.

Četvrta pjesma “Džamija i Crkva” posvećena selu Dobropolje kod Gacka BiH (prezime moje pranene Zanović). 

Fotografija kule mjesta Žabljak kod Skadarskog jezera.

2025 godine napisana.

Peta pjesma “Bosansko selo” je posvećena svim bosanskim selima i iz kojih je nestalo pojedinih nacionalnosti i prezimena poslije ratova u BiH.

Na fotografiji sam ja u Regents Parku, a iza mene je Centralna Londonska Džamija.

Korijeni i stablo

Zeta stajaše uspravna stoljećima

Herceg pružaše ruke ka nebu

Bosna ostade pusta a stamena

Ujedinjeno Kraljevstvo zaustavi vrijeme

Bješe početak a sada je kraj blizu Nikad zaboravljen put u beskraj

26.12.22.

Lastva (selo Bašići)

Skakavac dodiruje nebo u doskocima preko Skakala do plavog raja u tužnim očima teleta.

Pijavica ljubi krvave noge podozrive žene,

nekoć djeteta otrgnutog od sudbine sreće.

Rakovi sijeku bolna mjesta u utrobi zvjeri, pa se povlače u kamene špilje.

Šargan sklupčan progutao mene cijeloga, ali me izbacuje na splav od šaše na Rašćenu rijeke, pa padam u

mulj do vrata koji me miluje po golom tijelu cijeleći ožiljke bremena tuge.

Glasovi podozrivih žaba bude me na kršu Ljuti, u udubini kišnice pokrivene cjetovima lipe sa obližnje planine.

Kotrijam se na padini brežuljka Meteriza i pokrivam rane mehlemom od šipurka i zove, (ako je moguće od toga, ali je za mene stvaran).

Zavijanje pasa u noći prekrivenoj svicima i zvjezdanim nebom, ne znajući razliku između njih. I mjesec, negdje sakriven, čuva mezare ukradene, nevine mladosti.

22.5.23.

London

Konji i krave

Plastim vilama sa tri bodlje naramke sunčanog sijena na obroncima glavice, koja je posuta čangrljajućim zelenim lješnjacima. 

 

Sakupljam kupole bobe, čudnovatog bilja za čaj, iz ševara oštrougaone ukusne trave kao stvorene za smećkaste i sive, zdrave i sa velikim vimenovima krave, čije rogove rastavljam snažnim rukama dok se dokazuju borbom, a obadovi im sišu krv, te dobre i vrijedne žene očekuju da pomuzu svu dar Allahovu u njima.

 

Te iste žene donose hruskave pite, ukusne sireve i kajmak iz mijeha na glavama umotanim pamučnim jamenijama, a nogama pokrivenim sa šuškavim dimijama, dok njišu svoje tijelo sitnim koracima preko mosta, ispod kojeg, tada već nahranjene, krave prelaze modru rijeku i napajaju svoje nozdrve i trbuhe hladnom vodom poslije obilne gozbe u zijanu.

 

Konji upregnuti na vučna kola se bore mišićavim tijelima da prebrode uspon po kamenoj uzbrdici sa pregršt rupa, dok vuku kola natovarena sijenom od već napravljenih plastova, na kojim sam odmarao dušu naslonjen leđima na slamke koje privlače dijamante.

 

Poslije obavljenog posla i punjenja izbe sa zlatnim sijenom, posmatram seljane kako igraju fudbal na smaragdnoj poljani, puni snage i života, iako već obhrvanih umorom od teškog seljačkog radnog dana.

 

Liježem u škripav krevet, prekriven raznobojnim paunovim perjem mislim, te tonem u dječačke snove koji brišu tugu, a vraćaju sretne dane u nekom budućem vremenu, možda negdje daleko, ali dane mojem srcu tako jako blizu.

20. 12. 2024. i 23. 12. 2024.

Inspiracija selo Bašići u BiH, napisano u Londonu

Crkva i džamija

Na pustom ostrvu gazim po krvavom blatu, lokvanji potapaju bijele čaplje, zmije se provlače između dvije crkve i jedne džamije koje se dodiruju kamenim tornjevima i minaretom, a zvona zvone i čuje se ezan.

 

Sunce zalazi u jezerskoj uvali i mjesec obasjava krš u osami noći, dok mislima nazirem svjetlost drevnu i letim na krilima crnih čaplji u dubinu vodopada mjesečevih sjena i zvjezdanih putanja.

 

Magarac riče, jedem sir i smokve, saplićem se u plićaku punim nezgrapnih kamenica, sada sjene trepere na površini jezera, oblijevaju mi lice blaženom toplinom, krst i mezar jedan do drugoga, padam na sedždu, klanjam i pišem ovu pjesmu, dok zvuci opere u mom uhu čitaju riječi već napisane prije nekoliko stoljeća.

25‒26. 1. 2025.

Engleska nacionalna opera, inspirirano selom Plana u BiH i ostrvom Beška u Crnoj Gori

Bosansko selo

Kameni duvar se prostire unadogled oko modro‑plave kućice na uzdiglom zlatnom brežuljku na pokisloj planeti,

gdje potok žubori kao cvrkut slavuja i gdje gušteri ostavljaju repove da žive i mrdaju na treptajima kapaka kokošaka, kojima su odsječene glave.

Drvena taraba, oronula od dodira velikih, nahranjenih trbuha bosanskih Buša – zlatnih naših krava, koje izdašno daju mlijeko svaki dan, prostire se oko plodne njive na kojoj okopavam krompir sa dvjema rukama, tamnim od sunca, do krajeva zavrnutih rukava.

Skidam zlatice bube s umornih listova te berem orosule, rumene jagode, pa zabijam ruke u grudinu balege da bih izvukao debele, mesnate, žute crve, koje potom stavljam na udicu te lovim ribice s crvenim pjegama na obližnjoj rijeci.

Tele ispada u gomilu sluzi na pod pojate, dok siječem grkljan od ovna, koji visi naglavačke, zavezan za noge i kome ispuštam krv u limeni lavor, iz kojeg bosanski pas Tornjak liže toplu krv.

Jedem bijele bubrege ispečene na žaru u kolibi, gdje potom pržim kafu u šiši i raspirem žar mašicama.

Butevi pršute, koji vise svuda, napajaju se dimom, dok mrak pokriva slamnati krov i zvijezde padaju bez imalo straha u srca usnulih nevinih seljana.

09.04.25